Opera "Zlatni petić": zanimljive činjenice, videozapisi, sadržaj

NA Rimski-Korsakov opera "Zlatni pjetlić"

Unatoč desetljećima kreativnosti, poučavanju i neospornim postignućima pred ruskom umjetnošću, N.A. Rimsky-Korsakov proveo je posljednje godine svog života boreći se za pravo na svoju završnu operu, Zlatni pjetlić, da se čuje u njegovoj rodnoj zemlji. Akutni aktualni satir, poput zrcala koji odražava političku krizu Ruskog carstva, nije se mogao pojaviti na pozornici čak ni s autorstvom tako cijenjenog skladatelja.

Na našoj stranici možete naći sažetak opere Zlatne petlje Rimskog-Korsakova i mnoge zanimljivosti o tom djelu.

rezime

U prologu se Stargazer predstavlja kao pripovjedač sljedeće priče.

Dom kralja Dodona. Nekada je vladar bio siledžija i ratnik, ali sada je ostario i želi samo mir i mir. Bojari i kraljevski sinovi ne znaju kako zaštititi domovinu od neprijatelja. Astrolog predstavlja Dodona zlatnog pete, koji mora vraniti čim zavidi pristup neprijatelja. Kralj obećava, kao znak zahvalnosti, da ispuni svaku želju Astrologa. Pješak je dvaput dao svoj glas - kralj je poslao i svoje sinove i vojnike u kampanje. Treći put sam se morao spakirati na cesti.

Noćno bojište. Dodon smatra da je njegova vojska poražena, a njegovi sinovi - koji su ubili jedni druge, iako se neprijatelja nigdje ne može vidjeti. Pojavila se mlada žena neviđene ljepote i rekla da je ona kraljica Shamakhija. Dodon gubi glavu nudeći joj ruku i srce.

Kralj se s mladom nevjesta svečano vraća u svoj glavni grad. Astrolog, sa svim poštenim ljudima, pita kraljicu Shemakhan od njega kao nagradu za zlatnog petlića. Dodon odbija, udarajući čarobnjaka štapom, uzrokujući da umre. Dodon pokušava poljubiti mladu, ali ona ga odbija. Zlatni pijetao poleti, leti prema kralju i kljuca ga u krunu - na smrt. Dodon pada, a Shemakhanova kraljica s pijetlom nestaje. Ljudi se boje - kako mogu živjeti bez kralja?

U epilogu se ponovno pojavljuje Stargazer, govoreći da je prikazana bajka samo fikcija.

foto:

Zanimljivosti

• Operu autori nazivaju "fikcijom osoba".
• U glazbi opere nalaze se reference u djelima drugih skladatelja "Moćne ruke". Arija Shemakha Tsarine odzvanja Konjomkovnom arijom kneza Igora Borodina, a posljednji zbor podsjeća na pučke zborove Borisa Godunova Musorgskog.
• Od 4 glazbene slike "Golden Cockerel" A.K. Glazunov i M.O. Steinberg je sastavio simfonijski apartman.
• U operi nema pozitivnog heroja.
• Mnogo godina se smatralo da se radnja Puškinove "Priče o zlatnom peterom" temelji na ruskom folkloru. Zapravo, pjesnik je iskoristio roman "Legenda o arapskom astrologu" iz zbirke Alhambra američkog pisca Irwina Washingtona. Ovu činjenicu otkrio je 1933. godine A.A. Ahmatova, istražujući arhivu Puškina. Rimsky-Korsakov jedva da je znao za to, međutim, intuitivno je ispunio opere orijentalnim motivima koji su je približili priči iz Washingtona više od Puškinove bajke.
• Rimsky-Korsakov u zlatnom peterolu počeo je stvarati orkestar. Takav rijetki instrument kao štapovi se uvodi u bubanj, rezultat celeste i klarineta je neobičan.
• "Mistični" likovi opere, astrolog, kraljica Shemakha, zlatni pijetao, intonacijski su povezani. Stranke su pisane za glasove - tenor-altino, koloraturski sopran, imaju orijentalni okus. Glazbena slika kraljice Shemakhan stvorena je dubokim mekim zvukom žičanih i drvenih instrumenata, a zabava Astrologa obilježena je egzotičnom celestom, a Zlatni pijetao prodire s frazama trube.
• Zvijezde svjetske opere prve veličine vrlo rijetko sudjeluju u produkcijama i snimkama Zlatne petlje. Ipak, Boris Hristov, Jevgenij Nesterenko i Paata Burchuladze igrali su u Dodonu, Antonini Nezhdanova i Beverly Sills u zabavi kraljice Shemakha.
• Godine 1999., Zlatni je penis postavio Dmitrij Bertman u moskovskoj operaciji Helikon. Dodon je izmišljen pod Lenjinom, gomila obučena u jakne iz sovjetskih novina, kraljica Shamakhan postala je dama lakom vrlinom. Hrabra operna produkcija već je u svojoj povijesti. Godine 1932. u kazalištu Boljšoj, Zlatni pijetao bio je u ne manje ekstravagantnoj verziji. U prologu se Stargazer pojavio u Rimsky-Korsakovljevoj šminki (usput, skladatelj je predvidio takvo tumačenje slike), a onda iskočio iz pećnice, članovi bojarske dume održali su sastanak u kupelji, među konzervama, tapkajući jedan drugoga bičem.

Najviši brojevi opera

"Odgovori mi, budna svjetlost" - arija kraljice Shamakhi (slušaj)

"Proslavio se veliki kralj" - izlazak astrologa (slušaj)

Povijest stvaranja i produkcije

1905. bila je prekretnica, njezini događaji ostavili su traga na mnogim predstavnicima ruske kreativne inteligencije: "Krvava nedjelja" i Prva ruska revolucija, poraz tijekom rusko-japanskog rata, rascjep društva i politička destabilizacija. U takvom okruženju, N.A. Rimsky-Korsakov nije imao želju napisati nešto novo, osobito nevjerojatno. Osim toga, njegova glavna opera, Legenda o nevidljivom gradu Kitezh ..., još nije postavljena. Čak je i njegova jedina autobiografska knjiga, Kronika mog života, skladatelj završio u kolovozu 1906., kao da crta crtu pod svojim djelom.

Ipak, u listopadu 1906. u njegovim se bilješkama pojavio lakonski notni zapis, koji je kasnije dobio tekst: "Kiri-ku-ku! Reign, ležeći na boku!". Ona se pretvorila u glavni refren nove majstorske opere, The Golden Cockerel. Rimsky-Korsakov je nacrtao V.I. radi na libretu. Belsky, s kojim su već stvorene tri opere. U drugom od njih, "Priča o cara Saltanu", koautori su planirali koristiti citate iz Puškinove "Priče o zlatnom pijesku", ali nisu bili uključeni u konačnu verziju opere. VI Belsky je nastavio raditi na bajkovitom libretu, sugerirajući da je A.K. Liadov. Ali ove su crteže opet bile korisne Rimskom-Korsakovu. Zbog činjenice da je dio posla već obavljen, esej se odvijao brzim tempom: 21. listopada koautori su se prvi put okupili kako bi razgovarali o toj ideji, a 25 već je prvi čin bio spreman.

Glavna tema opere skladatelj je vrlo jasno formulirao: "Dodona je potpuno klevetana". Čim je sačuvao Puškinov tekst, Belsky je u libretu stavio naglaske u skladu s idejom Rimskog-Korsakova, uveo nove likove (Polkana i Amelfu), promijenio imena glavnih likova - Dadon je postao Dodon, a Shamakhanova kraljica Šemakhanska nazvali su Hvidone i Afrone bezimene knezove Gadeon i Afron. U proljeće 1907. skladba je bila prekinuta nekoliko mjeseci zbog koncertne turneje u Parizu, ali po povratku kući rad je nastavljen dvostrukim tempom. Koautori su se mnogo raspravljali o finalu - Belsky je bio zabrinut da će posljednje izdanje Astrologa obezvrijediti semantički sadržaj opere.

29. kolovoza konačna točka je stavljena na rezultat. Dugo su počeli pregovori s cenzurom za dopuštenje da budu postavljeni u Boljšoj teatru. 16. veljače 1908. u Petersburgu se izvode simfonijski odlomci iz opere. Krajem mjeseca skladbi se vraća skladba brojnim izmjenama cenzora - nisu se svidjeli prolog i epilog libretista, kao i neki Puškinovi citati. Rimsky-Korsakov je odlučno spriječio bilo kakve promjene, ogorčeno se složivši da je nemoguće isporučiti zlatni penis kod kuće. Do ljeta 1908. skladatelj je službeno odbio moskovski ured carskih kazališta. Također je obaviješten da moskovske vlasti prigovaraju operi. Samo dva dana prije smrti pita svog izdavača, B.P. Jurgenson da pomogne Golden Cockerelu vidjeti svjetlo u Parizu.

Posljednje stvaranje velikog skladatelja u Moskvi postavljeno je godinu dana kasnije, 24. rujna 1909. - u privatnom kazalištu S.I. Zimin. Ta je predstava objavljena mjesec dana nakon smrti Rimskog-Korsakova, ali na sceni se pojavila opera koju bi kreator želio vidjeti. Zimin se morao podrediti cenzuri i urediti libreto u skladu s njezinim komentarima. Na primjer, car je nestao iz opere, nakon što se pretvorio u običnog vojnog vođu, zajedno s njim, prinčevi su se smanjili. 6. studenoga iste godine, Zlatni pijetao je postavljen u Boljšoj teatru. U osobnoj korespondenciji, skladateljeva udovica primijetila je da duh Zimina postavlja u setove I.Ya. Bilibin je više odgovarao skladateljskom planu nego službenu verziju opere. U prosincu iste godine, Zlatni pijetao je čuo Sankt Peterburg u kazalištu Konzervatorija, a Mariinsky kazalište opera tek 1919.

Premijera opere-baleta Golden Cockerel održana je u Parizu 1914. godine: akciju je izvela baletna družina (koreograf M. Fokin), a pjevači su statički izrazili što se događa. NN Rimsky-Korsakova je javno osudio taj koncept produkcije, mnogi ruski umjetnici podržali su njezino stajalište, a ova je scenska verzija zatvorena nakon dva nastupa. U istom 1914. održan je London, a 1918. godine - New York premijera opere.

U poslijeratnim godinama, sovjetska su kazališta, kako se činilo, izbjegavala okretanje operi, čija bi radnja, s bilo kojom državnom strukturom, mogla uzrokovati nepotrebne aluzije. Zlatni petar zvučao je diljem svijeta - u SAD-u i Italiji, Velikoj Britaniji i Njemačkoj, ali nije izveden u Moskvi do 1988. godine. Posljednju produkciju opere u Boljšoj teatru izveo je K. Serebrennikov 2011. godine, u Mariinskome kazalištu - A. Mathisonu 2014. godine.

Zlatna petla na zaslonu

Neke izvedbe opere sačuvane su u video verzijama:

• Izvedba New York City opera, 1971., koju je vodio J. Rudel, u glavnim dijelovima: Dodon - N. Traigl, Astrolog - E. di Giuseppe, Shemakhina kraljica - B. Sills. Izvodi se na engleskom jeziku.
• Nastup Boljšoj teatra, 1989., dirigent. E. Svetlanov, u glavnim strankama: A. Eisen, O. Biktimirov, E. Bryleva.
• Izvedba kazališta Châtelet, Pariz, 2003., pod vodstvom K. Nagana, u glavnim ulogama: A. Shagidulin, B. Banks, O. Trifonova.
• Predstava Mariinskoga kazališta, 2016, koju je proveo V. Gergiev, u glavnim dijelovima: V. Felyauer, A. Popov, A. Garifullina.

Zlatni šaren je četvrta najpopularnija opera Rimskog-Korsakova, ali jedna od rijetkih u svjetskoj umjetnosti napisana u satiričnom žanru. Njegov je sukob danas jasan, ne gubi svoju važnost čak ni 100 godina nakon stvaranja.

Zadovoljstvo nam je ponuditi operne pjevače i simfonijski orkestar za izvedbu arija i odlomaka iz opere "Zlatni petić" na vašem događaju.