Što je jazz, povijest jazza

Što je jazz, povijest jazza

Što je jazz? Ovi uzbudljivi ritmovi, ugodna živa glazba koja se neprestano razvija i kreće. U tom smjeru možda se ne može uspoređivati ​​niti jedno drugo, a nemoguće ga je pomiješati s bilo kojim drugim žanrom, čak i za početnike. I evo paradoksa, čuti i prepoznati to je lako, ali opisati ga riječima nije tako jednostavno, jer se jazz konstantno razvija i koncepti i karakteristike koje se danas koriste zastarijevaju za godinu ili dvije.

Jazz - što je to

Jazz je trend u glazbi koji je nastao početkom 20. stoljeća. Usko je isprepletena s afričkim ritmovima, ritualnim napjevima, radom i svjetovnim pjesmama, američkom glazbom prošlih stoljeća. Drugim riječima, riječ je o polu-improvizacijskom žanru koji je nastao kao rezultat miješanja zapadnoeuropske i zapadnoafričke glazbe.

Odakle dolazi jazz

Vjeruje se da je došao iz Afrike, o čemu svjedoče složeni ritmovi. Dodajte ovome i plesove, sve vrste gaženja, pljeskanja i ovdje je ragtime. Jasni ritmovi ovog žanra u kombinaciji s blues melodijama potaknuli su novi smjer koji nazivamo jazz. Pitate se odakle potječe ova nova glazba, bilo koji izvor će vam dati odgovor na to da je riječ o napjevima crnih robova koji su dovedeni u Ameriku početkom 17. stoljeća. Samo u glazbi su našli utjehu.

U početku su to bili čisto afrički motivi, ali nekoliko desetljeća kasnije počeli su biti improvizacijskiji u prirodi i obrastali novim američkim melodijama, uglavnom vjerskim melodijama - spiritualima. Kasnije su dodane pjesme - pritužbe - blues i mali limeni orkestri. I tako se pojavio novi smjer - jazz.

Koje su značajke jazz glazbe

Prva i najvažnija značajka je improvizacija. Glazbenici bi trebali moći improvizirati i orkestar i solo. Druga jednako značajna značajka je i poliritmija. Možda je ritmička sloboda glavna značajka jazz glazbe. Upravo ta sloboda čini glazbenike osjećajem svjetla i kontinuiranim kretanjem naprijed. Sjećate li se neke jazz skladbe? Čini se da izvođači lako izvode neke prekrasne i ugodne uši melodiju, bez strogih okvira, kao u klasičnoj glazbi, samo nevjerojatnu lakoću i opuštanje. Naravno, u jazz kompozicijama, kao iu klasičnim, postoji ritam, veličina i tako dalje, ali zbog posebnog ritma, koji se zove swing (od engleskog. Rocking), nastaje taj osjećaj slobode. Što je još važno za ovaj pravac? Naravno, malo ili nešto drugo.

Jazz razvoj

Podrijetlom iz New Orleansa, jazz se brzo širi i postaje sve popularniji. Amaterske skupine, koje se uglavnom sastoje od Afrikanaca i Kreolaca, počinju nastupati ne samo u restoranima, nego iu obilasku drugih gradova. Tako se na sjeveru zemlje pojavljuje još jedan jazz centar - Chicago, gdje su na poseban zahtjev noćne izvedbe glazbenih skupina. Izvedene kompozicije su složeni aranžmani. Među izvođačima tog razdoblja ističe se Louis Armstrongkoji se preselio u Chicago iz grada u kojem je nastao jazz. Kasnije su se stilovi ovih gradova spojili u Dixieland, koji se odlikovao kolektivnom improvizacijom.

Ogroman entuzijazam za jazz u razdoblju od 1930. do 1940. doveo je do zahtjeva za većim orkestrima koji su mogli izvoditi razne plesne melodije. Zbog toga se pojavio zamah koji predstavlja neka odstupanja od ritmičkog uzorka. Postao je glavna struja ovoga vremena i zasjenio kolektivnu improvizaciju. Swing bendovi postali su poznati kao veliki bendovi.

Naravno, takav odlazak zamaha od osobina inherentnih ranom jazzu, iz nacionalnih melodija, izazvao je nezadovoljstvo među istinskim poznavateljima glazbe. Zbog toga se veliki bendovi i swing izvođači počinju suprotstavljati igri malih ansambala, među kojima su i crni glazbenici. Tako se 1940-ih pojavio novi bebop stil koji se jasno razlikovao od drugih glazbenih trendova. Imao je nevjerojatno brze melodije, dugu improvizaciju, najsloženije ritmičke uzorke. Među izvođačima ovoga vremena su i brojke Charlie Parker i vrtoglavi gillespie.

Od 1950. godine jazz se razvija u dva različita smjera. S jedne strane, sljedbenici klasika vraćaju se u akademsku glazbu, gurajući bebop u stranu. Dobiveni jazz postao je suzdržaniji i suzdržaniji. S druge strane, druga linija nastavila se razvijati bebop. U tom kontekstu pojavio se hard-bop, vraćajući tradicionalne narodne intonacije, jasan ritmički obrazac i improvizaciju. Taj je stil razvijen zajedno sa smjernicama kao što su soul-jazz i jazz-funk. Glazbu su najviše približili bluesu.

Besplatna glazba

Šezdesetih godina prošlog stoljeća provedeni su razni eksperimenti i potraga za novim oblicima. Kao rezultat toga, pojavljuju se jazz-rock i jazz-pop koji kombiniraju dva različita smjera, kao i free-jazz, u kojima izvođači odbijaju regulirati ritmički uzorak i ton. Ornette Coleman, Wayne Shorter, Pat Metheny postali su poznati među glazbenicima ovoga vremena.

Sovjetski jazz

U početku su sovjetski jazz orkestri uglavnom izvodili modne plesove kao što su fokstrot, čarlston. 1930-ih godina novi je pravac počeo dobivati ​​sve veću popularnost. Unatoč činjenici da je stav sovjetske vlade za jazz glazbu bio dvosmislen, nije bio zabranjen, ali je istovremeno bio oštro kritiziran kao pripadnik zapadne kulture. U kasnim 40-ima jazz bendovi su bili potpuno progonjeni. Pedesetih i šezdesetih godina nastavljene su aktivnosti orkestara Olega Lundstrema i Eddieja Rosnera te se sve više glazbenika zainteresiralo za novi smjer.

I danas se jazz stalno i dinamično razvija, postoji mnogo trendova i stilova. Ova glazba nastavlja apsorbirati zvukove i melodije iz cijelog svijeta, zasititi je novim i novim bojama, ritmovima i melodijama.