Mjuzikl "Notre Dame de Paris": sadržaj, video, zanimljivosti, povijest

Glazba "Notre Dame de Paris"

Što za vas znači mjuzikl "Notre Dame de Paris"? Ovo najpopularnije djelo ostavilo je malo ljudi ravnodušnim, ima izvanrednu fascinantnu moć. Koja je njegova tajna? Možda cijelu stvar u spektakularnoj produkciji, nevjerojatnoj priči o ljubavi i izdaji koju je ispričao genijalni Hugo? Ili se radi samo o nevjerojatnoj glazbi u kojoj su isprepleteni francuski šanson i ciganski motivi? Zamislite, jer ovaj rad sadrži 50 pjesama posvećenih najsvjetlijem i snažnijem osjećaju - ljubavi, a gotovo sve su postale pravi hitovi.

Sažetak mjuzikla "Notre Dame de Paris" i mnogo zanimljivih činjenica o ovom radu na našoj stranici.

rezime

U središtu ove tužne priče je mlada ljepotica Esmeralda, koju je odgojio ciganski kralj Klopen, koji je zamijenio njezina oca i majku. Njihov logor pokušava nezakonito otići u Pariz kako bi pronašao utočište u katedrali, ali vojnici uočavaju nepozvane goste i odmah ih odvode. Zgodni Phoebus da Shatoper, koji je kapetan kraljevskih strijelaca, skreće pozornost na mladu Esmeraldu. Očaran ljepotom djevojke, potpuno zaboravlja svoju nevjestu Fleur-de-Lys, s kojom se bavi.

Kapetan nije jedini koji je obratio pozornost na mladu plesačicu. Quasimodo također ima nježne osjećaje prema njoj, koja posebno dolazi na zabavu šaljivdžija kako bi se još jednom divila njezinoj voljeni. Njegov očuh i strogi mentor Frollo zabranjuje čak i razmišljati o toj djevojci i gledati je, ali to čini zbog jake ljubomore. Ispostavlja se da je arhiđakon također zaljubljen u Esmeraldu, samo on nema pravo na to.

Frolo dozrijeva lukav plan - oteti ciganku i zaključati je u tornju, a on pokušava ukrasti djevojku s Quasimodom u mraku noći, ali ciganska žena spašava Phoebusa na vrijeme. Iskoristivši trenutak, kapetan odmah poziva ljepotu na spoj.

Nesvjesni svjedok otmice, kao i kapetanov hrabri čin, jest pjesnik Gringoire, kojeg Ciganski kralj Kloper želi objesiti zbog kršenja pravila kampa, jer je posjetio Zemlju čudesa, a to je strogo zabranjeno. Ali Esmeralda spašava Gringoire i sada se mora udati za njega. Ovdje su samo Cigani već zaljubljeni u drugog, u svog spasitelja, - Phoebe de Shatopera.

Arhiđakon pozorno prati Esmeraldu i kapetana kad su otišli na spoj i, zaslijepljeni ljubomorom, napali protivnika. Kao rezultat toga, Frollo ozlijedi Phoebe nožem. To je samo da bi platili za ovaj zločin već ima Esmeraldu, jer je ona ona koja je optužena da je pokušala ubiti kapetana. Na suđenju Rom pokušava dokazati da je nevina, ali Esmeralda nije slušana i osuđena na smrt.

Dok je djevojka u zatvoru čekajući presudu, Frollo je posjeti. Arhiđakon predlaže spasiti lijepu ženu, u zamjenu za njezinu predanost i ljubav, ali ona ga odbija. Čuvši to, Frollo je napao Esmeraldu, ali su Klopen i Quasimodo na vrijeme došli u pomoć. Cijeli je logor došao pomoći zatočenicima i uslijedila je bitka između Cigana i kraljevskih vojnika. Kao rezultat tog sukoba Klopen umire, a Esmeralda je ponovno uhićena, a Frollo je sam predao krvniku. U očaju, to dijeli s Quasimodom, priznajući da je sve to učinio zbog odbijanja ljepote, i bijesno baca izdajničkog Frolla s tornja, i on juri na mjesto pogubljenja, tako da posljednji put prigrli već mrtvu Esmeraldu.

foto:

Zanimljivosti

• "Notre Dame de Paris" smatra se prvim i najznačajnijim djelom Huga. I njegov izdavač je odmah stavio teške uvjete - rukopis bi trebao biti završen točno nakon četiri i pol mjeseca, a zamišljen je u duhu Waltera Scotta. Za usporedbu, Hugo je radio na svom sljedećem djelu, The Miserables, koji je napisan nakon prvog romana sedamnaest godina.
• Sam autor romana vjerovao je da je njegov rad savršen za rad neke opere, štoviše, čak je i sam napisao libreto.
• Nakon objavljivanja romana, Hugoovi su suvremenici ponovno zainteresirani za srednjovjekovnu arhitekturu.
• Zbog nevjerojatnog uspjeha samo prve godine nastupa, mjuzikl je uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda kao najprodavaniji disk.
• Kada je skladatelj stvorio mjuzikl, sastavio je dio Quasimoda koji se predstavlja u toj ulozi, a kasnije je odlučio dati ga nepoznatom. Pierre Garanu (Garou).
• To je prvi francuski mjuzikl koji je napravio takav proboj na svjetskoj sceni, osobito u Americi, naviknut na popularnost samo njihovih djela. Ali u njegovoj zemlji taj žanr nikada nije imao mnogo uspjeha u javnosti. Čak su i najpopularnija djela Andrewa Lloyda Webbera bila vrlo hladna.
• U Francuskoj je nestrpljivo očekivana premijera predstave 1998., a za šest mjeseci sve su karte kupljene.
• U svibnju 1999. mjuzikl je dobio prestižnu nagradu World Music Awards za najprodavaniji francuski album. Godinu dana kasnije predstava je dobila i drugu takvu nagradu.
• Mjuzikl je nadahnuo ilustratora Benjamina Lacombea da stvori čitav niz njegovih živopisnih slika, koje su posvećene glavnim likovima. Uskoro su te ilustracije uključene u knjigu Notre Dame de Paris.
• Takav svijetli zaplet privukao je ne samo poznate skladatelje, nego i redatelje, zahvaljujući kojima postoji više od desetak ekranskih verzija romana. Prvi je nastao 1905. godine i bio je tihi kratki film. Među značajnijim verzijama filma treba spomenuti 1982. u režiji Michaela Tachnera. Godine 1996. objavljen je animirani film "Grbavica Notre Dame", čija je radnja već malo izmijenjena.

• Za kasting, koji je održan za rusku verziju mjuzikla, stigao je rekordan broj prijavljenih - oko tisuću i pol, a samo ih je 45 bilo uključeno u trupu.
• Oko 4,5 milijuna dolara potrošeno je na izradu ruske verzije, a 15 milijuna prikupljeno je tijekom cijelog trajanja emisije u moskovskom kazalištu.
• Do 2016. godine ukupan broj gledatelja koji su gledali emisiju širom svijeta iznosio je više od 15 milijuna ljudi.
• Važno je napomenuti da je autor poznatog "Notre Dame" također napisao mjuzikl na prilično neobičnoj ruskoj temi. To djelo koje je nazvao "decembristi", pjesnik Ilya Resnik bavio se razvojem libreta.
• Trenutno, skraćena verzija mjuzikla Alexander Marakulin je na turneji u našoj zemlji. Glumci trupe su čak postali optuženici u kaznenom predmetu zbog kršenja autorskih prava.
• U Nižnjem Novgorodu je postavljena parodija izvedbe s gotovo identičnim ukrasima.
• Nije učinjeno u francuskoj glazbenoj produkciji i bez nekih zabluda. Dakle, zabilježeno je da je anarhija zabilježena na zidu, iako je izvorno zamišljena druga riječ - ananke, što znači stijena. Već u novoj verziji izvedbe Mogador ova je riječ ispravljena do ispravne.

Popularni brojevi:

Belle (slušaj)

Dechire (slušaj)

Vivre (slušaj)

Le temps des cathédrales (slušajte)

Povijest stvaranja

Iznenađujuće, ovaj je mjuzikl postao popularan i prije premijere zbog činjenice da je izdan disk s nekim singlovima (16 pjesama). Predstavljene skladbe stvorile su neviđenu buku i brzo su počele osvajati srca javnosti. Premijera, održana 16. rujna 1998. godine u Parizu u Kongresnoj palači, bila je veliki uspjeh. Uloga glavnog lika u izvedbi Noaha (u zapisniku), a zatim Helene Segara, uloga Quasimoda je otišla u Pierre Garanu (Garou), Phoebe - Patrick Fiori, Gringoire - Bruno Peltier, Frollo - Dariel Lavoie. Redatelj je bio Francuz Gilles Mayo, koji je u to vrijeme bio poznat javnosti za svoje produkcije. Općenito, izvedba se pokazala pomalo neobičnom, jer se razlikovala od dobro utemeljenog mjuzikla Andrewa Lloyda Webbera i Claude-Michel Schonberg: minimalistički scenski dizajn, moderna baletna koreografija, neobičan format.

Pjesme iz mjuzikla odmah su počele voditi razne ljestvice, a najpopularniji od njih "Belle" i postao je pravi svjetski hit. Nakon njegova uspjeha u Francuskoj, glazbeni je put započeo svoj trijumfalni marš u druge zemlje svijeta.

Godine 2000. skladatelj je stvorio drugu verziju mjuzikla, a ova verzija je već predstavljena u kazalištu Mogador. Ova verzija je korištena za ruske, španjolske, talijanske, korejske i druge verzije.

Ruska premijera uspješno je održana 21. svibnja 2002. u kazalištu Operetta u Moskvi. Produkciju je pokrenuo Wayne Fawks, pozvan iz Velike Britanije. Kada su prvi put počeli raditi na ocjeni, Julius Kim, koji je bio odgovoran za prevođenje libreta, priznao je da je to vrlo teško učiniti. Štoviše, ne samo profesionalni pjesnici bili su uključeni u takav mukotrpan proces. Zato je autorica prijevoda pjesme "Belle" bila Susanna Tsiryuk, ona također posjeduje tekstove pjesama "Živjeti", "Pjevaj mi, Esmeralda". Ali prijevod singla "Moja ljubav" uopće je učinila učenica Daria Golubotskaya. Važno je napomenuti da je u našoj zemlji izvedba također bila odmotana prema europskom modelu: oko mjesec dana prije premijere pjesma "Belle" pokrenuta je na radio postaji u izvedbi Vjačeslava Petkuna (Quasimodo), koja je odmah postala popularna. Elementi zapadnog stila prisutni su iu koreografiji.

U 2011. godini odlučeno je organizirati međunarodnu skupinu, u kojoj su sudjelovali umjetnici iz različitih zemalja, napravili svjetsku turneju. Svaki put je dočekala oduševljena publika i glasan pljesak. Do sada je ovaj mjuzikl uspješno izveden na raznim pozornicama svijeta. Tijekom svog života, prikazan je u 15 različitih zemalja i preveden na sedam jezika.

"Notre Dame de Paris" Smatra se jednim od najpopularnijih i najpriznatijih mjuzikala u javnosti. Zapravo, nije ni iznenađujuće. On doslovce snima od prve sekunde do zavjese, ne pušta publiku. Teško je zamisliti još jedno takvo najpopularnije i prepoznatljivo djelo. Još je teže reći koja je pjesma, napisana od najpopularnijih i najvećih tekstova frankofonije, najljepša, jer su svi lijepi! Što za vas znači mjuzikl "Notre Dame de Paris"? To je ljubav, sjećanja na nježne osjećaje, tuga, otisak, suosjećanje i beskrajno divljenje za očaravajuću glazbu.