Priroda glazbenog djela

Glazba, kao krajnji rezultat miješanja zvukova i tišine u vremenu, prenosi emocionalnu atmosferu, suptilne osjećaje osobe koja ga je napisala.

Prema djelima nekih znanstvenika, glazba ima svojstvo utjecati na psihičko i fizičko stanje osobe. Naravno, takvo glazbeno djelo ima svoj karakter, kojeg je kreator postavio namjerno ili nesvjesno.

Utvrđivanje prirode glazbe tempom i zvukom.

Iz djela V. I. Petrušina, ruskog glazbenika i pedagoga psihologa, može se izdvojiti sljedeće osnove glazbenog karaktera u djelu:

1. Manji zvuk i spor tempo prenose emocije tuge. Takav se glazbeni komad može opisati kao tužan, prenošenje tuge i potištenosti, što u sebi nosi žaljenje o nepovratnoj svijetloj prošlosti.
2. Veliki zvuk i spor tempo nose stanje mira i zadovoljstva. Priroda glazbenog djela u ovom slučaju obuhvaća mir, kontemplaciju i ravnotežu.
3. Manji zvuk i brz tempo nude emocije ljutnje. Priroda glazbe može se opisati kao strastvena, uznemirena, napeta-dramatična.
4. Velika bojanja i brzi tempo, nesumnjivo, prenose emocije radosti, označene su optimističnim i životno afirmirajućim, veselim i slavljeničkim karakterom.

Valja naglasiti da su elementi izražajnosti u glazbi kao ritmu, dinamici, tonu i sredstvima harmonije vrlo važni za odražavanje bilo koje emocije, svjetlost prijenosa glazbene specifičnosti u djelu snažno ovisi o njima. Ako provedete eksperiment i odsvirate istu melodiju u većem ili manjem zvuku, na brzom ili usporenom tempu, melodija će prenijeti potpuno drugačiju emociju, te će se prema tome promijeniti opći karakter glazbenog djela.

Omjer prirode glazbenog djela i temperamenta slušatelja.

Usporedimo li opuse klasičnih skladatelja s djelima modernih majstora, možemo pratiti određenu tendenciju u razvoju glazbenog bojanja. Ona postaje sve složenija i višestruka, ali se emocionalna pozadina, karakter, ne mijenjaju značajno. Prema tome, priroda djela je konstanta koja se ne mijenja kako vrijeme prolazi. Radovi napisani prije 2-3 stoljeća, kao i utjecaj na slušatelja, kao u razdoblju popularnosti među suvremenicima.

Otkriveno je da osoba odabire glazbu za slušanje, ne samo na temelju svog raspoloženja, već i nesvjesno s obzirom na svoj temperament.

1. Melankolija - spora glazba, emocija - tuga.
2. Kolerikalna - manja, brza glazba - emocija - bijes.
3. Flegmatik - spora glazba - emocija - smirena.
4. Sanguine - velika, brza glazba - emocija - radost.

Apsolutno svi glazbeni radovi imaju svoj karakter i temperament. Izvorno ih je postavio autor, vođen osjećajima i emocijama u vrijeme nastanka. Međutim, ne uvijek slušatelj može dešifrirati točno ono što je autor htio prenijeti, budući da je percepcija subjektivna, prolazi kroz prizmu osjećaja i emocija slušatelja, na temelju osobnog temperamenta.

Inače, zanimljivo je da saznate kako i uz pomoć sredstava i riječi u glazbenom tekstu skladatelj nastoji izvođačima svojih djela prenijeti željeni karakter? Pročitajte kratki članak i preuzmite tablice likova.

Autor - Stanislav Kolesnik