Legenda o podrijetlu glazbe

Legenda o podrijetlu glazbe

Iz dubina davnih stoljeća, kazahstanska narodna legenda o podrijetlu glazbe došla je do nas.

Nekoć davno, od pamtivijeka, nijedan od naroda koji su naseljavali naš plavi planet nije znao što su stihovi i glazba. A što je život bez sklapanja govora i zvukova koji teče? Dosadno i monotono, bez osmijeha, smijeha i radosti. I stoga, nisu poznavali ljudsku rasu, što su praznici, igre i zabave. Ljudi su hodali mračnije od oblaka, srce im je bilo ljutito i nijema čežnja, jer nisu mogli pjevati pjesmu da bi raspršili svu tugu i poteškoće. Ako je nevolja pokucala na njegovu kuću, ostao je jadan cijeli svoj život i umro u smrtnoj čežnji, jer je u tim dalekim vremenima pjesma bila daleko od zemlje. Spustila se negdje visoko u bijelim i pahuljastim oblacima i oduševila uši beskrajnog plavog neba.

U međuvremenu, nijedna ptica nije pjevala na tlu, niti jedan potok nije odzvanjalo brzo iz visokih planina, i bez obzira na to koliko je živahan vjetar igrao s pahuljastim krošnjama, nisu činili nikakav zvuk. Tišina koja je visjela nad stepom spaljena suncem, samo je povremeno slomila urlik oluje, podigavši ​​stupove prašine do horizonta, jer u tim godinama zemaljska priroda također nije znala što je pjesma.

Ali jednom lijepa, šarmantna, tajanstvena i snažna pjesma odlučila je napustiti svoj nebeski dom i krenuti na put. Ono što ju je potaknulo da bolje upozna svemir još je nepoznato, ali pjesma je krenula na svoj prvi let iznad zemlje. Možda joj je bilo dosadno ostati na tako nedostižnoj visini? Ili je možda samo htjela lebdjeti nad širokom stepom pod očuhovim nebom? Ili joj je bilo žao nesretnih ljudi koji ne poznaju radost i umjetnost, a ona im je odlučila pomoći? Danas nitko sigurno neće reći, ali pjesma je već letjela preko polja, livada, mora i oceana. Ponekad je letjela vrlo nisko iznad tla, tako da je osjetila miris poljske trave, a ponekad i uzvisinu prema nebu, nježno koketirajući s blagim naletima vjetra, ili čak potpuno izgubljenim u plavim visinama, tonući u kovrčavim oblacima. Na onim mjestima gdje je pjesma letjela nisko, ljudi su to čuli, zapamćeni nepoznatim, ali tako blizu melodijama srcu, i ponovili ih da ih zauvijek zadrže u sjećanju. Tamo gdje je letjela više, ljudi su se mogli sjetiti samo malog dijela njezine bogate baštine. A ljudi nad kojima je pjesma ubrzala, nisu znali što su pjesma i glazba. Kazahstanci su imali sreće, pjesma je dugo kružila nad njom, dodirujući njezine cvjetne stepe krilom ...