Opera "Maria Stuart": sadržaj, video, zanimljivosti, povijest

Opera G. Donizetti "Maria Stewart"

Tragična sudbina škotske kraljice Marije Stewart više je puta postala predmetom umjetničkih djela - od slikarstva do filma. Doista, ono što je intrigantna i zahvalna radnja za tvorca je sučeljavanje dvaju vladara, dvije religije i svjetonazora, glava umjesto krune ... Gaetano Donizetti, počevši raditi na operi "Mary Stuart", nije mogla ni zamisliti da će doživjeti doista dramatičnu sudbinu.

Sažetak opere Donizetti "Maria Stewart"i mnoge zanimljivosti o ovom djelu pročitajte na našoj stranici.

Sažetak "Mary Stuart"

Westminsterska palača u Londonu i dvorac Fotheringey, Northamptonshire, 1587

Kraljica Elizabeta, francuski Dauphin, preko svog veleposlanika, poslala je prijedlog za brak. Jedan od uvjeta braka je puštanje škotske kraljice Mary Stuart, njezine rođake Elizabete, koja je dugi niz godina bila zatočena na temelju optužbi za političke zavjere. Mnogi dvorjani, uključujući Talbota, žele Marijinu slobodu.

Elizabeth povjerava grofu Lesteru da prenese svoju pozitivnu odluku o braku s francuskim nasljednikom. Kraljica je razočarana Robertovim nedostatkom odgovora na ovu vijest - ima li on još jednu?

Talbot, koji se vratio iz Fotheringaya, gdje je Marija zatvorena, Lesteru donosi portret. Ovaj dar izazvao je stare osjećaje, a Lester namjerava tražiti oslobađanje zatvorenika. Elizabeth je shvatila da njezine sumnje nisu neutemeljene. Ona traži da pokaže pismo Mariji. Lester ju nagovara da ode u lov u blizini Fotheringa.

Marija se sjeća svoje mladosti kad čuje zvukove kraljevskog lova. Leicester dolazi k njoj i traži da bude skromna i pokorna tijekom budućeg susreta s Elizabeth. Maria stvarno kleči pred njom. Ali Elizabeth vidi suparnika ne samo u borbi za prijestolje, već i za ljubav. Okrivljuje Mariju za razvrat i smrt svoga muža. Lesterovi pokušaji da umiri kraljice su uzaludni - Maria eksplodira i naziva Elizabeth Boleynovu nečistu kćer. Elizabeth joj obećava samo jednu stvar - sjekiru.

Cecil inzistira na smrtnoj kazni za Mary, Elizabeth oklijeva, ali s dolaskom Leicestera potpisuje rečenicu i kaže mu da bude prisutan na pogubljenju. Lester shvaća da je obje žene donio nesreću. Cecil najavljuje Mariji svoju sudbinu. Talbot, ostavljen sam s kraljicom, priznaje da ima dostojanstvo katoličkog svećenika. Mary priznaje.

Ljudi se okupljaju na mjestu pogubljenja rekavši da će to donijeti nevolje Engleskoj. Marija ulazi i moli sa svima. Cecil najavljuje da je došao sat. Kraljica traži od Lestera da je prati, izjavljuje da je nevina i da se diže na skelu ...

foto

Zanimljivosti

• "Mary Stuart" bila je jedino djelo Giuseppea Bardarija - napravio je pravnu karijeru u Napulju.
• Dvorac Fothering, u kojem se odvija opera i u kojem je Marija Stewart pogubljena 1587. godine, uništen je po nalogu kralja Charlesa I, njezina unuka. U užasnoj sudbini, Charles je također pogubljen kao rezultat Engleske revolucije.
• Ne samo da je Buondelmonte uzela glazbu Mary Stuart, nego i obrnuto. Donizetti je u duetu Marije i Lestera prepisao jedan od dua neuspješne opere.
• U početku, dio Marije Stuart je pisan za sopran (u ovom glasu Giuseppina Renzi pjeva, čemu Donizetti ga je stvorio). Ali počevši od Marije Malibran, mezzosopran je počeo pjevati dio.
• Jedini preživjeli rukopis opere pronađen je u Stockholmu 1980-ih.
• Joyce di Donato, jedna od najuspješnijih izvođača Marije Stuart našeg vremena, priznala je da je Maria Stuart najteža uloga u svom repertoaru, u kojoj se teški vokalni dio kombinira s visokim stupnjem emocija.

Vrhunske operne arije i dueti:

"Oh nube che lieve per l'aria t'aggiri" - Marijina arija (slušaj)

"Deh! Tu Di Un'umile Preghiera Il Suono" - Marijina arija i zbor (slušajte)

Povijest stvaranja i produkcije

Vidjevši Schillerovu predstavu u Milanu, Donizetti Felice Romani je odmah napisao pismo libretistu svojih "Anne Bolein" i "Love Drink". Skladatelj je shvatio da bi još jedna moćna engleska priča mogla nadmašiti njegov prethodni uspjeh. Ali Romani nisu žudjeli za slavom ili se jednostavno nisu zanosili tom temom - nije odgovorio na ponudu. Koautor Donizetti je izabrao Giuseppea Bardarija. On je bio suprotan romskom - slavnom dramatičaru, koji je za velike skladatelje svoga vremena napisao više od 60 opera i koji se smatrao najboljim u svojoj radionici. Bardari je imao 17 godina, na Sveučilištu u Napulju, studirao je pravo, pisao poeziju i često posjećivao društvene salone. Teško je reći što je uzrokovalo izbor skladatelja, ali je mogao kontrolirati pisanje libreta, prilagođavati ga pa čak i stvarati cijele scene. Bardari se oslonio na prijevod Schillera, koji je napravio Andreu Maffei. Morao je ukloniti sve političke i vjerske kontekste, smanjiti broj likova i dodati intrige kako bi dodao izmišljenu romansu između Marije i Lestera - prema Schilleru, Maria nudi grafikonu posao koji nije zasnovan na romantičnim impulsima.

No središnji sukob predstave - susret dviju kraljica - zauzima isto mjesto u libretu. U stvarnosti, međutim, ova uzbudljiva scena nije bila - samo korespondencija koja je činila njezinu osnovu. Ova scena se pokazala u operi koja je bila toliko jaka da je dovela do stvarnog sukoba između dva pjevača. Na probi u napolitanskom kazalištu San Carlo, Anna del Serre izdala je tako iskrene osjećaje, okrećući se Giuseppini Ronzi riječima: "nečista kći Boleyn, opscena kurva, diskreditirajući prijestolje", da ona nije mogla podnijeti i pala šakama na partnera. Nakon ženskog dvoboja, Anna je postala nesvjesna, a proba je završila rano.

Ali i bez tog incidenta, čak i prije premijere, sudbina opere bila je nesretna. Nakon uspješne generalne probe, kralj Napulja Ferdinand II iznenada je zabranio predstavu. Donizetti je pokušao prepraviti operu s libretistom Pietrom Salatinom, postao je poznat kao Buondelmonte i čak je bio prikazan šest puta u Napulju. No sam je skladatelj smatrao da su te promjene samo izobličile njegovu operu.

Milan-Scala je pokazao zanimanje za izvornu "Mariju Stuart", ali je pokušaj da se to postigne okrunjen uspjehom tek od drugog puta - 1835. godine. Premijera je bila zakazana za 28. prosinca, a poznata pjevačica Maria Malibran igrala je u glavnoj ulozi. Donizetti je ispravio rezultat za nju, napisao je novu uvertiru. Cenzurirana opera je također propustila. No, zbog bolesti Malibran nastup je odgođen za 30. prosinca. Donizetti je te večeri nazvao bol - od početka do kraja. Oba solista bila su u frustriranim glasovima. Marija nije obraćala pozornost na uređivanje cenzure, što je zahtijevalo omekšavanje nekih oštrih izraza i pjevalo tekst u izvornom značenju. Javnost je bila nesretna, kao i cenzori koji su zatvorili izvedbu nakon sljedećih pet uspješnijih emisija od prve. Maria Malibran trebala je nositi operu u London, ali je iznenada umrla od ozljeda nastalih padom s konja. Tijekom sljedećih 30 godina održavale su se kratke operne produkcije u kazalištima u Italiji, Španjolskoj i Portugalu, sve u proizvoljnim rezovima.

Interes za operu je izblijedio sve do sredine 20. stoljeća, kada se Mary Stuart ponovno počela pojavljivati ​​na plakatima. Prvo u domovini, a zatim u cijelom svijetu. Američka premijera održana je 1971. u operi San Francisco s Joan Sutherland u glavnoj ulozi. Sljedeće godine, sve tri kraljice "Donizetti:" zvučale su u njujorškoj gradskoj operi.Anne boleyn"Marija Stuart" i "Roberto Devereux". Sva tri glavna dijela u operama trijumfalno su izveli Beverly Sills, au Rusiji je "Maria Stuart" prvi put postavljena u Moskovskom novom opernom teatru 1993. godine.

"Maria Stewart" na videu

Opere se mogu vidjeti u izvedbi scenskih majstora različitih generacija:

• Scenografija kazališta Donizetti u Bergamu, redatelj T. Mancini, u glavnim dijelovima: C. Remigio (Maria), S. Ganassi (Elizabeth), J. Callaia (Leicester), 2001. t
• Režija kazališta "La Scala" u režiji P.L. Pizze, u glavnim dijelovima - M.Davia, A.C. Antonacci, F. Meli, 2008
• Scenografija metropolitanske opere, redatelj D. Mac Vikare, u javnim dijelovima - D. di Donato, E. van der Heaver, M. Polentsani, 2013. t

Što je izvorni rezultat "Mary Stuart"Ne znamo - kazališta najčešće koriste svoje kritičko izdanje, koje je stvorila Ricordijeva izdavačka kuća. Međutim, činjenica da imamo priliku uživati ​​u melodičnosti Belcantovog remek-djela i nevjerojatnoj sceni dviju kraljica, čak i nakon stoljeća zaborava opere, vrijedna je.