Zanimljivo je promatrati kako autorske pjesme ulaze u kategoriju naroda - to se događa drugačije: sada, doslovno pred našim očima, onda "neprimjetno, polako", kako se pjeva u poznatoj ariji dr. Bartola. Cijela zemlja poznaje te pjesme, ali autori njihovih stihova i glazbe su zaboravljeni.
Što se misli u vezi s onim što je rečeno? S jedne strane, fenomen se može ocijeniti kao norma, zakon, jer je svaka narodna pjesma nekada imala autora, čije je ime sada nepoznato. Pjesma se proširila među ljudima i nije izgubila ništa osim imena kreatora. S druge strane, informacije o stvarateljima trebaju biti dostupne svima koji su zainteresirani.
Što se može vidjeti ako se objavljivanjem tekstova poziva na popularne izvore? Autori riječi i glazbe ponekad se ispravno navode, ponekad zamjenjuju, a ponekad je etiketa etiketa: kažu: "nema autora ili skladatelja", riječi i glazba su folk.
Ali tko je spreman vjerovati da je pjesma zapravo plod "kolektivne usmene kreativnosti" (iz definicije vokabulara narodne pjesme)? Je li moguće na neki telepatski način pojaviti kolektivnu misao? Brad ... Narodna pjesma postaje pjesma autora, na temelju koje nastaju verzije melodija i tekstova. U tom smislu, preraspodjela pjesme s novim stihovima je manifestacija kolektivnog stvaranja, nacionalnosti - općenito, socijalizma ...
Vratimo se na temu. Dakle, postoje pjesme čiji su autori zaboravljeni. Već smo saznali da je pitanje "sjećati se ili ne sjećati" kontroverzno. Doista, zašto se gnjaviti s nepotrebnim informacijama? No, ipak pokušajte dobiti te informacije sada!
Tko je napisao “Božićno drvce je rođeno u šumi” ???
Danas je internet pun mjesta na kojima se objavljuju tekstovi raznih pjesama, a daleko od toga da je uvijek naznačeno tko je skladao ovu pjesmu. Na primjer, u pola slučajeva, autori takve poznate pjesme kao „Božićno drvce je rođeno“ nisu naznačeni. Ova pjesma nije tako stara, stara je samo stotinu godina.
Dobro je da u Wikipediji postoji članak iz kojeg saznajemo da je tekst ove pjesme posuđen iz pjesme "Jela", napisane u prosincu 1903. za novogodišnje izdanje časopisa "Malyutka" pjesnikinje Raise Adamovne Kudasheve. U usporedbi s tekstovima, ova pjesma je dvaput dulja. Godine 1905. biolog i amaterski glazbenik, koji inače nije znao glazbeni zapis, Leonid Karlovič Beckman, odvojeni su stihovi iz "Yolke". Tako je rođen jedan od najljepših novogodišnjih remek-djela.
Dobar argument o autorstvu mraza pogodio je
Vjerojatno su se svi navikli na ideju da je pjesma "Oh, mraz, mraz" narodna. Zapravo, njegovo porijeklo nije u potpunosti shvaćeno. Godine 2007., u gradu Lipetsk, održana je prezentacija knjige Marije Morozove o pjesmi "Oh, mraz, mraz", u kojoj se ona postavlja kao tvorac dobro poznate verzije teksta, a muža, Aleksandra Uvarovu, naziva glazbom. Zajedno su snimili ovu pjesmu na All-Union radiju 1956. godine.
Autorsko pravo Marije Morozove još nije prepoznato, međutim, gramofonska ploča objavljena nakon snimanja na radiju sadrži naznake da su ona i njezin suprug prvi izvođači legendarne pjesme. U međuvremenu, pjesma "Oh mraz, mraz" postala je popularna tek nakon ovog prvog nastupa, ali nakon što ju je Valerij Zolotukin pjevao u "Majstoru tajge" 1968., kojem se ponekad pripisuje autorstvo zlokobne hladne pjesme. Glumac je također tvrdio da je melodiju i stihove snimio u selu Altai i nikada nije čuo pjesme na radiju.
Zanimljivo je da, prema riječima same Marije Morozove, ideja pjesme i njezine prve crte ne pripadaju njoj! Čula ih je od mlade djevojke, Nine Tarasove, koja je bila na audiciji za pučki zbor! Djevojka nije odvedena u zbor, ali pjesma se pamti ...
Sljedeća - hladnjak! To su bile pedesete godine 20. stoljeća ... također sam imao sreće što sam se spotaknuo o opciju "Oh, mraz, mraz", koja će biti starija. Godine 1890. (!) Objavljena je Zbirka materijala u sklopu djelovanja etnografskog odjela Imperijalnog ruskog geografskog društva, uključujući pjesme, zagonetke, poslovice i opise obreda bjeloruskog naroda Pinchuki. Ime istraživača je Dmitry Gavrilovich Bulgakovsky. Ova je zbirka sada slobodno dostupna na internetu. Preuzmite ga i otvorite na stranici 130. Što mislite da ćete tamo vidjeti? To je točno - pjesma "Oh mraz, mraz, ne smrznuti mene." Sadržaj ove varijante nejasno podsjeća na tekst koji nam je poznat: tema ženske ljubomore nad njezinim suprugom, koji odlazi u kozacku / vojničku službu, također je dotaknuta. Podaci o pjesmi u zbirci ne sadrže. Mislim da ću jednog dana naići na starije zapise tekstova, ali za sada je pravi autor knjige "Frost-Frost" ostao anoniman ...
Netočnost podataka u popularnim izvorima, naravno, nije trend koji će autorsku pjesmu 20. stoljeća pretvoriti u "narodnu" pjesmu. Ipak, to je put koji vodi u pogrešnu procjenu masa čitavog sloja kulturnih fenomena u budućnosti.
Autor - Subkultura zmija (admin).
Ostavite Komentar